02/08/2024
ZAVRŠIO JE 6. MLJUF
Ako im "DIREKT U GLAVU" kažeš "SVITU SE NE MOŽE UGODIT", vjerujte "NIŠTA IM NEĆE BIT"!!!
To je naš zadarski dramski redatelj VINKO RADOVČIĆ koji nas je počastio svojim prisustvom i djelom prve večeri festivala, vidio na mojem prešarenom plakatu.... I na neki svoj osebujan način postavio meni "šlagvort" za opis svega što se tu događalo, ali i kao moto ovogodišnjeg festivala.
Jer, da, svi se uvijek trudimo zadovoljiti sve i svakog, a to je prilično trnovit put i najčešće ispadne da nitko nije zadovoljan, a najmanje mi sami.
To nam je prve večeri lijepo ispričala u dobro nam poznatoj staroj priči "SVITU SE NE MOŽE UGODIT", Sanja Grgina, naša zadarska glumica, lutkarica i pripovjedačica, koja i mene i djecu, kojoj je predstava i namijenjena, svake godine iznova ostavi osupnutom svojim fantastičnim transformacijama i humornim pristupom kojeg unese i u najozbiljnije teme.
Što da kažem o dječici u publici... kad ih vidim kako sjede na kamenom podu i po prašnjavom putu, ma kakve god prelijepe haljinice i hlačice imaju, srce mi je veliko ko kuća, nestaje sav umor i rasplinu se sve brige...
Ono što se od MLJUF-a sad već i očekuje je da ECIJA OJDANIĆ svojom nevjerojatnom energijom upali i svjetla pozornice i nas publiku.
Ove je godine dovela sa sobom i FRANU MAŠKOVIĆA našeg uglednog kazališnog i filmskog glumca.
Zajedno su nam svojim maestralnim izvedbama u jednoj toploj priči "NIŠTA IM NEĆE BIT", postavili veliku pozornicu za prepoznavanje nas samih. Vjerujem da nije bilo osobe u publici koja nije izvukla bar jedan detalj iz predstave, koji ih je podsjetio na svoju svakodnevnicu...
Treća večer MLJUF-a je obilježena mojim velikim rizikom jer predstavu "DIREKT U GLAVU" nisam prije gledala. Ali, bila sam uvjerena u totalni uspjeh jer su i FILIP DETELIĆ i BORKO PERIĆ ugledna imena na hrvatskoj kazališnoj sceni i samim tim garancija za dobru predstavu. Samo ime "DIREKT U GLAVU" sve govori i što tu imam više za komentirati... Opalili su nas punom snagom posred čela, zapaprili ovogodišnji MLJUF i opravdali nadimak predstavi "komedija za krepat". Ono što mi je najdraže, nasmijali su nas do suza. Nekima možda i nije bilo po volji, ali eto... svitu ne mo'š uvik ugodit, a i ništa im neće bit.
Duboko se klanjam svim akterima na ovom festivalu, jer odrade profesionalno svoj posao, a svi oni već mjesec dana svakodnevno putuju diljem lijepe naše po različitim festivalima i različitim događanjima. Neki nastupaju i na Dubrovačkim ljetnim igrama i na Brijunima, ali ipak ne rade nikakvu razliku... dođu i nesebično odrade predstave i na našem malenom MLJUF-u. Počašćena sam!
A sad ono što moram, a kažu da to onda i nije teško... zahvale.
Bez velike podrške u organizaciji koju mi omogućuju Marina Belić Telac i Iva Car iz Turističkog ureda Ugljan i financijske potpore Turističke zajednice Preko, teško da bi ovaj festival ovako izgledao.
Bez struje koju otimamo Nadi i Ruzarku Višiću i restoranu "Kažot" niti bi što vidjeli, a niti čuli. Za onu riječ u imenu festivala "unplugged" možda sad više i nema mjesta, jer smo uključeni u struju, ali neka ostane, dobro mi i smiješno zvuči to MLJUF.
Da nema moje vjerne dječje kohorte pomagača, ne bi bilo ni oslobođenog parkinga ni uredno složenog gledališta za predstave.
I glumci i organizatori bi bili gladni i žedni bez pomoći mojih dragih mulinskih prijateljica čije vrijedne ruke mijese i peku kolače i frite po ovoj žegi.
Razne mesne i tekuće delicije naših dragih prijatelja jačeg spola, daju nam okrepu i snagu za nastavak, a Konoba "Dido Šime" ostavi uvijek najslađi okus u ustima za kraj ove lijepe priče svojim specijalitetima.
Svim dragim ljudima koji nam pomažu na bilo koji pa i najmanji način duboko zahvaljujem na pomoći i unaprijed se ispričavam ako sam nešto ili nekoga zaboravila.
Mnogi od njih žele ostati anonimni, al vjerujem da će se ipak prepoznati.
Da zahvaljujem poimence ovaj dio teksta bi bio duplo duži od onog o samim predstavama, glumcima i MLJUF-U pa ga zato ostavljam za neki drugi put.
Ipak jedno ime moram naglasiti i nadam se da ću to još puno p**a "morati"... HVALA mojem suprugu Jordanu Višiću, pravom Mulinjanu, na ogomnom strpljenju i volji da istrpi svakoljetnji kaos iz kojega se, eto, na kraju ipak izrodio i 6. MLJUF.
Bez njega, i ja i vi bi mogli samo ležeći pod borovima sanjariti o malom kazališnom festivalu u malom ugljanskom zaseoku Muline. Sanjariti o 400-tinjak ljudi u publici dvije večeri zaredom...
Sad vas lijepo pozdravljam i idem leći pod borove i sanjariti o slijedećem MLJUF-u.
Saša Boman Višić
Organzator festivala
