23/09/2026
BITI UGOSTITELJ DANAS – VIŠE NIJE SAMO POSAO, NEGO TEST IZDRŽLJIVOSTI!
Biti ugostitelj danas postalo je nevjerojatno zahtjevno.
Nameti i davanja rastu, inflacija je podigla cijene gotovo svega – od hrane i pića do energenata, opreme i rada. Propisi i zakoni se konstantno mijenjaju, a ugostitelj svakodnevno mora pratiti što je novo, što se mora prijaviti, što evidentirati i što će se sutra možda ponovno promijeniti.
A profit?
Sve manji.
Od ugostitelja se istovremeno očekuje da bude ekonomist, računovođa, pravnik, menadžer, nabavljač, psiholog i još ponešto.
A onda dolazi gost.
I tu priča postaje još zanimljivija.
Gosti su sve zahtjevniji, a često i sve nervozniji. Dolaze s određenom dozom nepovjerenja, očekuju savršenu uslugu, savršenu hranu, savršeno vrijeme posluživanja, prihvatljivu cijenu. Naravno, tu smo da udovoljimo gostu, cilj i želja je zadovoljiti gosta, to nam je i primarna zadaća i jedino zadovoljstvo u našem poslu. Ali da bi opstali puno toga moramo mjenjati, skraćivanje radnog vremena ili serviranje samo vecere ili cak talijanski stil serviranje samo rucka i vecere. Stvari koje su nam bile nezamislive unazad samo 5 godina. Svaki taj korak dobro je promisljen da bi priča mogla ne uspjet, nego opstat.
Konobar danas više nije samo konobar.
Mora biti domaćin, prodavač, poznavatelj hrane i vina, psiholog, a ponekad gotovo i psihijatar. Mora znati smiriti nezadovoljnog gosta, objasniti cijenu, preporučiti jelo, riješiti problem i pritom ostati nasmiješen kroz cjeli dan... svaki dan.
A kuhinja?
Danas smo svi pomalo MasterChefovi.
Svatko ima svoje mišljenje kako nešto treba biti pripremljeno, koliko treba biti pečeno, kakav treba biti umak, temperatura tanjura, veličina porcije…
I naravno – svi znaju koliko bi to trebalo koštati.
Istovremeno, ljudi koji svakodnevno rade u kuhinji provode sate na nogama, u vrućini i stresu, pokušavajući iz ograničenih ulaznih troškova napraviti kvalitetan proizvod.
I onda se pitamo zašto nedostaje kuhara i konobara.
Možda odgovor nije tako kompliciran.
Sve je više odgovornosti, sve više administracije, sve više troškova i sve više stresa, dok je prostora za zaradu sve manje.
I zato danas svjedočimo nečemu što bi prije bilo teško zamisliti – zatvaraju se čak i restorani koji su godinama uspješno poslovali.
Ne zato što nisu imali goste.
Ne zato što nisu znali raditi.
Nego zato što računica jednostavno više ne funkcionira.
A umjesto da se ljudima koji rade u ugostiteljstvu pokušaju olakšati uvjeti poslovanja, dobivamo nove obaveze i nove administrativne zahtjeve.
Destinacija kojoj je jedina grana turizam, ne ulaže u turizam!!! Turizam joj se dešava, rade ga individualci koji još uvjek rade sa iskrom, nažalost ne sa žarom. Rade ga hotelski lanci, institucije tu ne postoje.
Evo, primjerice, najnovija ideja – dodatni meni s cijenama na dan 10.09.
Još jedan papir. Još jedna obaveza. Još jedno administriranje.
Možda nekome u uredu to izgleda kao sitnica.
Ali kada svaki dan radiš 12 sati, vodiš nabavu, plaće, rasporede, HACCP, fiskalizaciju, račune, dobavljače, radnike, goste, kuhinju i još deset stvari koje nemaju veze s onim zbog čega si uopće otvorio restoran – svaka nova "sitnica" postaje još jedan kamen na leđima.
Ugostiteljstvo nije samo tanjur koji izađe pred gosta.
Iza tog tanjura stoje ljudi.
Kuhar koji ga je pripremio.
Konobar koji ga je poslužio.
Nabavljač koji je dovezao namirnice.
Vlasnik koji pokušava sve to platiti.
I cijeli jedan sustav koji mora funkcionirati da bi gost dobio tih sat ili dva ugodnog iskustva.
Zato možda nije loše ponekad stati i zapitati se:
Koliko još možemo tražiti od ljudi, konobara, kuhara, vlasnika koji svaki dan stvaraju uslugu, a istovremeno im stalno povećavamo troškove, obaveze i odgovornost?
Jer ako ovako nastavimo, pitanje više neće biti zašto je restoran zatvoren?
Pitanje će biti:
Tko će nam još ostati da nas posluži?
PUSTITE NAS DA RADIMO!!!
I na kraju se pitam, tko tu koga hrani? Mislim da je naša vlada pobrkala lončiće!
