19/08/2026
Naša je Nataša četrdeset godišć doboto živila za prožniški vrtić.
Još nan je u justima ukus njezine pizze i nojlišjih pogačicih, još pontimo kako nas je s tetima parićovala za predstave, kako je misila ukrase od tista i redila Šumicu. Pontimo njezinu kreativnost, jubov i predanost koju je unosila u našu "Jerulicu" svaki don svojega radnega vika.
Fola, teta Nato! ❤️
A od nje su se teplin ričima oprostile i njezine kolegice:
Četrdeset godina nisu samo broj. To su godine utkane u generacije djece, šumicu, svaki cvijet u vrtu i pitaru, kuhinju, tople obroke, palačinke, pizze, kolače..i u bezbroj malih svakodnevnih trenutaka koje možda ne primijeti svatko, ali ih djeca i kolegice pamte.
Sve je to radila s ljubavlju. Za svoju djecu, za naše mališane i za svoje kolegice.
Nije lako nakon 40 godina zatvoriti jedna vrata. Posebno kada si u taj posao utkala velik dio svog života. Gotovo cijeli svoj radni vijek. No, kako to u životu biva, ponekad ne odlazimo zato što smo prestali voljeti posao, djecu i ljude s kojima smo dijelili godine. Ponekad se jednostavno promijene okolnosti. Vrijeme ali i ljudi donose promjene. Ljudi dolaze i odlaze, okolnosti se mijenjaju. Ali kada dobri ljudi počnu odlaziti, vrijedi se zapitati što ih je na to navelo. Bez ljutnje, bez prozivanja i bez velikih riječi, jednostavno kao podsjetnik da se svaki čovjek na svom radnom mjestu treba osjećati cijenjeno i poštovano.
Ona je svoje dala. I dala je puno.
Ostat će u našim pričama, uspomenama i srcima mnoge djece i kolegica. ❤️
Zato joj ne želimo reći samo zbogom, već prije svega hvala. Hvala za svaki obrok, svaku palačinku, svaku pizzu, svaki trud, svaki osmijeh, svaki zagrljaj, svaku pruženu ruku i pomoć koju si nam nesebično poklanjala.
Sretno ti draga naša Nataša. Posebna, neponovljiva, snažna, hrabra, kolegica i prijateljica. Bez tebe neće biti isto na radnom mjestu.
Nakon 40 godina vrijeme je da se malo pobrineš i za sebe. ❤️
Tvoje kolegice