12/02/2026
Nebojša Lujanović & Dnevnik prakse 📚
Protekli mjesec u Zagrebu, u hramu knjige kako je neki nazivaju - Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića
Za neke autore i teme o kojima pišu doista ne možeš pronaći prave riječi, već ti bude jednostavno toplo oko ❤️. Zahvalan si i sretan što ovakve ljude osobno poznaješ i što osjećaš temu o kojoj govori svim svojim bićem.
Topla preporuka svima - pročitajte ovu knjigu, nadam se da će vrlo brzo doprijeti i do srednjoškolskih klupa. Fizički rad nije sramota već nasušna potreba i jedno od rijetkih pozitivnih sidrišta kojemu se rado vraćam.
"Škola je gotova, ali to me nimalo ne veseli. Ima i gorih stvari od škole... neću se sada previše žaliti, kasnije ću se tome smijati. Ako budem previše kukao, kako ću od toga kasnije napraviti šalu?
Ljetna robija
Kako djeca narastu u glavi, ne nužno u maici
Koja je razlika je li nešto zakonski ili ljudski
Možda ima nekih poslova koji su usputni pa ljudi imaju život pored ...
Pitanja bez odgovora i zagonetke bez rješenja.
Bio sam sebi stariji nego što bih htio
Prag kuće ogledalo je ljudi koji u njoj žive
Ne postoje anđeli i demoni; svi smo malo jedno, malo drugo. A koji dio nas otpada na što, u to se ne petljam.
Ne razlikujemo se, dakle, po tome ima li kod nas rubova ili ne. Razlikujemo se po tome kako se ponašamo kada smo na rubu.
Ljudi se brzo udomaće u ludilu a onda više mjerila nema što bi trebalo napraviti a gdje bi ipak trebalo povući granicu.
Postoji li borba bez žrtve? Kad bi postojala, svi bi bili borci. I to vrhunski. Svi oni koji palamude, pametuju ...
Praksa života a ne praksa rada ❤️"