06/04/2022
Još jedan vikend je iza naše školice a izvješće o tome donose Ksenija i Slavo!
.subota ujutro..kiša je ulila kao da sutra ne postoji..dogovor je da se nađemo u Bastu u 8:30..grupirali smo se po autima i čekamo da malo popusti, al nit popušta nit staje..Biokovo je u niskim oblacima, malkice je i zahladilo pa je naš plan za večerašnje noćenje na Vošcu upitan..pada dogovor da se spustimo u Bašku Vodu na kavu dok se vrijeme ne primiri..citiramo našeg Rebića i uglas odgovaramo: more, more..dok se vozimo u grupu nam stiže Željkova poruka „podrške“ koju ignoriramo budući da cota već 10 dana od jedne akcije 😊dok na kavi jedemo Mirjanine kolače i s nevjericom gledamo kako pada snijeg na Biokovu rasplinjuju se planovi za noćenje na Vošcu (čitaj: nezaboravan tulum), no što je tu je, naš Paško i ekipa brzo smišljaju novi plan prilagođen vremenskim uvjetima..kiša je malo popustila i krećemo do špilje Kukor gdje nas već čeka nasmijana Dinka puna entuzijazma..jutros je u planu crtanje speleološkog nacrta i to, na moju sreću, samo prve dvorane..Paško nam pokazuje kako se mjeri laserom, kako određujemo duljinu, pad, azimut, lijevo, desno, gore, nazad i u jednom trenu odlučujemo da ćemo mi biti tim koji puni gljive sirom i priprema razne druge delicije dok drugi crtaju nacrte.. 😊 al šalu na stranu, oboružani kompasima, k*tomjerima, milimetarskim papirom i tvrdim podlogama crtamo tablicu i počinjemo s prvim mjerenjima, izmjenjujemo se na laseru, crtamo poprečni presjek, tlocrt i malo po malo nacrt počinje dobivat smisao..gledam druge šta su napravili, gledam svoj nacrt i mislim se: nisam Picasso, al nisam ni za bacit..bravo za sve, osim kuhara, bit će među nama i crtača😊izlazimo iz jame i krećemo na penjalište u Vepric gdje nam je Željko već postavio tirolsku prečnicu..nakon pokazne vježbe krećemo polako na konop i prolazimo sva sidrišta uz pokoju pošalicu jer ništa nije toliko teško kad imaš super instruktore i odličnu ekipu uz sebe..već je pao mrak kad smo stigli do auta i dogovor je da nastavljamo druženje na večeri u Makru..meso, riba, bruskete, piva, kolači, vicevi (kojima sam se smijala tek sutra😊) i divni novi i stari prijatelji..i nema više NE MOGU!
Ksenija Protrka
Nedjelja, 03.04. Nakon kišne subote, lijep sunčan dan. Mjesto okupljanja već poznato, bar Match ball Tučepi. Polako u 8 sati stižu prve laste, Ksenija, Iva, Ivana, Joze i Matko. Ja „kasnim“ samo 5 minuta 😊. Odmah nam dolaze Paško, Matea, Zoran, Ana, Vid i Aleksandar. Dok se ispija kava, Zoran i Paško nas upoznavaju sa današnjim planom i jamom pod nazivom Maja Šu u Drašnicama. Od kud to zgodno ime jami, e to ćemo saznati malo poslije od naše Ane, na njenom samom ulazu. Vrijeme je za polazak i novu avanturu, sjedamo u auta i krećemo prema Drašnicama i starom selu. U Drašnicama nam se pridružuje Mirjana, koja nas s nestrpljenjem čeka. Vozeći makadamskim putem stižemo u maslinik, uzimamo ruksake, opremu, za sobom ostavljamo aute i krećemo. Nakon ugodne šetnje pred nama je jama, i to, usred maslinika! Svi smo oduševljeni jer nitko nije očekivao jamu na ovom mjestu. Dok oblačimo kombinezone i stavljamo spravice, Zoran i Paško postavljaju jamu. Čekajući na ulazak u jamu, naša Mirjana nas kao prava domaćica upoznaje sa povijesti Drašnica i starim običajima ovog područja. Došlo je vrijeme, krećemo! Idemo jedan po jedan, prvi kreće Aleksandar, pa svi ostali. Jama je kombinacija stijena i zemlje, sa dosta sitnog materijala koji pod našim gojzericama polako klizi. Na to nas upozorava već na prvom sidrištu a tko drugi već instruktor, naš Paško. Svi se ponovno okupljamo, i tek nakon toga idemo dalje, u samo srce jame. Sidrište po sidrište, pod budnim okom Paške, Zorana i Matee, kroz vertikalu koja seže 25 metara dolazimo do police gdje se opet svi okupljamo. Jama je prekrasna, svi smo oduševljeni, no tu nije kraj. Zoran nas upoznaje da imamo još spuštanja kako se ne bi opustili. Uz osmijeh spuštamo se svi do samog kraja današnje avanture. U maloj prostoriji, smijeha ne nedostaje, naravno tko je drugi za to zaslužan ako to nisu Ivana i Ksenija. 😊 Vrijeme je za povratak i izlazak iz jame. Kao i prema dolje, istim tempom krećemo prema gore. Budno oko instruktora prati naš svaki pokret. Malo po malo, sidrište po sidrište, uz puno truda i snage, a i pokoju fotku izlazimo iz jame. Tu nas dočekuju Ana i Matea, sretne i ponosne na nas. Vani je već mrak, za nas iz jame sasvim prirodna atmosfera. Dok Paško i Zoran raspremaju jamu, mi polako spremamo stvari. Svi uzimamo opremu i ruksake te sretni zbog još jedne uspješno odrađene jame odlazimo prema našim autima.
I za kraj. Možda se pitate, pa kako nitko nije spomenuo Željka? E naš Željko nije mogao biti sa nama, no mi znamo da smo bili u njegovim mislima 😊
Slavo Jakša
