28/12/2022
Jasmina (5) je za svog tatu imala asocijaciju:
– Neki čika.
– Kako to misliš?
– On je stalno na nekom putu…
Nažalost, njen tata mnogo radi, retko je kod kuće, pa je ona počela da ga doživljava kao stranca i zove ga čika.
Uglješi (8) je prva asocijacija na reč tata bila:
– Novac.
Samo sam se prvi put iznenadila kada sam čula taj od odgovor, ali posle je bilo i druge dece koja su davala isti ovaj odgovor.
Ognjen (6) mi je, takođe, dao izuzetan i izrazito logičan odgovor. Pitala sam ga:
-Šta pomisliš kada ti kažem: tata?
– Maša i ja.
– Ko je Maša?
– Moja mlađa sestra.
– Pa kako to, kad pomisliš na tatu, pomisliš na nju i sebe?
-Pa lepo. Da nema nas, on ne bi imao kome da bude tata.
Potpuno je u pravu. Osmehujem se iznutra.
Podrazumeva se da se tate ponekad i bolje snalaze u ulozi roditelja.
Ilija (6):
– Moj tata je baš dobar tata.
– A mama?
– Ona nije, ona je bezobrazna.
– Je li ona uvek ili samo ponekad bezobrazna?
– Uvek, ona ne ume da bude dobra.
– A može li nekako da nauči da bude dobra?
– Ne može, nema škole za dobrotu.
– Koje je onda rešenje?
– Da budem što više sa tatom.
Bjanka (7) mi je o svom tati rekla:
– On ima talenat.
– Kakav talenat?
Za šta?
– Za poznavanje.
– Čega?
– Mene.