29/04/2021
Zid tradicije
Kada su nam umrli roditelji, brat je imao 22 godine. Ostao je sam u kući i sam u porodičnom poslu koji u to vreme baš i nije funkcionisao. Tada sam mu rekla da na tako jak udarac ima dve opcije - da bude jadan i kuka nad svojim životom ili da nađe snagu u sebi i da to iskoristi kao priliku za rast. On je progutao knedlu, uzeo kormilo svog života u svoje ruke i danas ima proširen posao i uspešan je na svakom nivou. Lansirao se.
Kao jednu od dekoracija u porodičnom lokalu, napravio je zid tradicije, 100 godina i 4 generacije kafedžija-pradeda Svetozar, deda Budimir, otac Slobodan, i on kao četvrta generacija, Nenad. Izbledele, crno-bele slike koje su zabeležile neka prošla vremena, između dva svetska rata i posle. Čitavi životi predaka sačuvani u par već izbledelih fotografija. I sav seoski život muškaraca tog i ovog koji se vrteo oko kafane.
I dok su oni vodili svoje biznise i dane i noći provodili sa drugim ljudima, naše bake i mame su vodile računa o deci i porodici. Da ih nahrane, obuku, izškoluju, poudaju i požene. Tu je bila prababa Velika koju su od milošte zvali Bela, koja je rano ostala udovica i sama podizala četvoro dece. Naša baba Nadežda-Nada koja je davala stabilnost celom dedinom poslu i majka Vera, žena koja nam je dala živote i neizmernu ljubav. Stubovi i stožeri porodice, jake žene, vladari iz senke. Možda one čekaju svoje mesto na nekom mom zidu tradicije, simbolično kao i njihova imena, Velika, Nada i Vera. Moj ženski rodoslov.
Tekst napisala:
Aleksandra Obradović - Put zdravlja