25/06/2026
"Čitam ove komentare Pravoslavaca iz Bosne, koji pljuju po svojoj državi i kako ističu da neće navijati za Bosnu večeras.
Čudno je kako neki ljudi provedu cijeli život pod istim nebom, među istim ljudima, na istoj zemlji, a ipak ih ubijede da toj zemlji ne pripadaju.
Rođeni su tu. Tu su napravili prve korake. Tu su naučili prve riječi. Tu su im prijatelji, uspomene, porodica i korijeni.
Pa ipak, godinama im ponavljaju da je ljubav prema vlastitoj državi izdaja vlastitog naroda, godinama pričaju da mora mrziti jedne da bi dokazao da pripada drugima.
To je tragedija.
Čovjek može biti ponosan na svoje porijeklo i istovremeno poštovati zemlju u kojoj živi. Može čuvati svoje ime, vjeru,tradiciju i običaje, a da pri tome ne osporava pravo drugima da vole svoje.
Problem nastaje kada politiku pretvore u identitet, a mržnju u način života.
Tada ljudi počnu vjerovati da je zajednički život nemoguć, da je svaka različitost pretnja i da se patriotizam mjeri količinom prezira prema drugima.
A istina je mnogo jednostavnija.
Nijedna država ne postaje jača kada se njeni građani međusobno mrze.
Postaje jača kada nauče da se razlikuju bez sukoba, da se ne slažu bez neprijateljstva i da vole svoje bez omalovažavanja tuđeg.
Bosna i Hercegovina pripada svima koji u njoj žive, rade, stvaraju i sanjaju.
Ne traži od nikoga da zaboravi ko je.
Traži samo da prihvati činjenicu da djeliti isti prostor, istu sadašnjost i istu budućnost.
Jer najveća snaga jednog društva nije u tome da svi misle isto.
Nego da, uprkos razlikama, znaju živeti zajedno.
Ja sam Pravoslavac, ja navijam za BiH." 🍀
