Sami početak rada Društva za zavarivanje Bosne i Hercegovine vezan je za organizovano djelovanje naučno-istraživačkog rada na zavarivanju u tadašnjem Energoinvestu sa istim ciljem - razviti i unaprijediti tehniku zavarivanja u Energoinvestovim radnim organizacijama i cijeloj Republici Bosni i Hercegovini. vrše se pokušaji formiranja „embrija“ razvoja opreme i tehnologije, te se traže uslovi na Gra
đevinskom fakultetu i Energoinvestu u Sarajevu, da bi 1955. u okviru Energoinvesta bio osnovan Laboratorij za zavarivanje i defektoskopiju, sa zadatkom da unaprijedi tehniku zavarivanja, ispitivanje materijala i konstrukcija u Energoinvestu. Početak je bio težak i pratili su ga nedostatak odgovarajućih specijaliziranih kadrova, znanja i opreme, kao i nedostatak razumijevanja značaja primjene i razvoja tehnologije zavarivanja i sistematske kontrole proizvoda. Uporedo sa ovom akcijom, 1955. osnovano je Društvo za tehniku zavarivanja (DTZBiH), koje okuplja zavarivački kadar, koji svoja početna znanja i dotadašnja iskustva Laboratorija prenose u industriju Bosne i Hercegovine, na način da je organizovana obuka za instruktore za tada vodeće metaloprerađivačke firme: „Energoinvest čelične konstrukcije i procesna oprema“, „Vaso Miskin Crni tvornica vagona“ i „Željezara Zenica“. Obuka kadrova postala je permanentna aktivnost, uz koju su se razvijali osvajanje i uvođenje novih postupaka zavarivanja i kontrole kvaliteta, tehničke regulative, istraživanja, projektovanja, ispitivanja i baždarenja aparata za zavarivanje, konstruisanje i proizvodnja uređaja za industrijsku defektoskopiju, zaštitu na radu i drugo. Društvo je okupljalo stručne radnike koji se bave kontrolom i problematikom zavarivanja, aktivirajući ih na poljima širenja tehničke kulture i unapređenja tehnologija zavarivanja i kontrole, uz stalno omasovljavanje članstva. Nagli razvoj industrije i potrebe primjene zavarivanja kao tehnologije spajanja metala za proizvodnju širokog dijapazona različitih i vrlo odgoronih proizvoda u zavarenoj izvedbi, nametnuli su potrebu sistematskog obrazovanja u zavarivanju inžinjerskih i drugih kadrova. Ubrzo se pojavljuje sve veći broj atestiranih zavarivača za više postupaka zavarivanja, zavarivanje se uvodi u srednje i visoko obrazovanje na Mašinskom i Građevinskom fakultetu u Sarajevu, dobijamo prve magistre i doktore nauka iz oblasti zavarivanja i kontrole zavarenih spojeva, kao i profesore. Godine 1970. u Bosni i Hercegovini se po prvi put organizira postdiplomski studij iz zavarivanja u saradnji sa Fakultetom strojarstva i brodogradnje iz Zagreba, te Mašinskog fakulteta i Energoinvesta iz Sarajeva. Ovaj studij dao je jednu generaciju magistara, koji su danas afirmisani stručnjaci zavarivanja i profesori na fakultetima, a zavarivanje se predaje na fakultetima u Mostaru, Banjoj Luci, Tuzli, Zenici, Bihaću. Društvo postaje redovnom članicom tadašnjeg Jugoslovenskog Saveza za zavarivanje (JSZ / DTZJ), koje opet postaje članicom Medunarodnog Instituta za zavarivanje (MIZ / IIW). Naši strucnjaci se sve više ukljucuju u pojedine oblasti i strucne komisije koje egzistiraju u MIZ-u. Organiziraju se regionalna, republička i savezna takmičenja zavarivaca, razvija se izdavačka djelatnost Društva, koje formira i svoju redakciju u sklopu stručnog časopisa „Zavarivač“ iz Beograda, a postaje i stalni saradnik u časopisu „Zavarivanje“ iz Zagreba i „Varilna tehnika“ iz Ljubljane. Razvija se saradnja sa drugim institutima za zavarivanja, kao što su ZISS - Halle, DDR, VUZ - Bratislava, CSSR, Gliwice - Poljska, a kasnije i sa drugim institutima iz ondašnjeg Sovjetskog Saveza i Zapadne Evrope. Posebno je značajno naglasiti da je u periodu od 1969. do 1971. godine Društvu za tehniku zavarivanja Bosne i Hercegovine povjereno predsjedništvo saveza DTZJ, pa se rad MIZ-a, kao i svih specijalističkih komisija odvijao kroz rad DTZBiH. U tom periodu Društvo je nosilac izrade studije o zaštiti zavarivača „Analiza o uticaju zavarivanja na zdravlje i radnu sposobnost zavarivača“, koja je poslužila kao osnova za izradu zakonske regulative. Rezultat prethodnih aktivnosti je da je Savjet za ekonomsku pomoć – SEV, u martu 1978. godine u Poljskoj, usvojio prijedlog da SFRJ učestvuje u radu na problematici zavarivanja i to u područjima razvoja naučnih osnova i razrade novih tehnoloških procesa zavarivanja, navarivanja i rezanja, a imali smo i stalnog predstavnika u Savjetu koji je predstavljao Jugoslaviju. Društvo je organizovalo više međunarodnih stručnih savjetovanja:
1978. godine, u Zagrebu, u sklopu Međunarodnog sajma za zavarivanje, pod nazivom „Visokokvalitetne zavarene konstrukcije – projektovanje, izvodenje i kontrola“,
1980. godine, u Sarajevu, „Racionalizacija zavarivačkih procesa“,
1983. godine, „Dodatni materijali za zavarivanje“,
1987. godine, u Sarajevu „Nuklearna oprema – zavarivanje i osiguranje kvaliteta“. Društvo je za svoj rad i doprinos unapredenju tehnike zavarivanja dobilo više zahvalnica i priznanja republičkih društava Hrvatske, Srbije, Makedonije, kao i plaketu Saveznog Društva za tehniku zavarivanja Jugoslavije i zlatnu plaketu Narodne tehnike SR Bosne i Hercegovine. Takođe, saradnici Društva su za svoj rad dobili veliki broj priznanja, zahvalnica i medalja. Ratnim događanjima u Bosni i Hercegovini od 1992. godine prestala je nakratko aktivnost Društva, da bi se 1994. godine u Sarajevu održala Obnoviteljska skupština, a društvo se registruje kao Društvo za zavarivanje Bosne i Hercegovine (DZBiH). Od 1995. godine ponovo su uspostavljeni kontakti sa Evropskom federacijom za zavarivanje – EWF i Medunarodnim institutom za zavarivanje – IIW. Godine 1998. upućeno je zvanično pismo Sekretarijatu EWF u Lisabonu za pristupanje Bosne i Hercegovine u clanstvo EWF kao posmatraća. Aplikacija našeg Društva je prihvaćena i od 1998. godine Društvo za zavarivanje Bosne i Hercegovine ima status pridruženog člana Evropske zavarivačke federacije – EWF. Pored toga, uspostavljeni su kontakti i sa nekim drugim društvima za zavarivanje, a 1999. godine potpisan je sporazum o saradnji sa Njemačkim društvom za zavarivanje – DVS. Ipak, potrebno je istači da se u ovom period rad Društva odvijao samo na dijelu teritorije Bosne i Hercegovine i da predstavnici Republike Srpske nisu participirali u radu Društva. U aprilu 2004. godine u Sarajevu je održana obnoviteljska Skupština Društva, na kojoj su ušešće uzeli predstavnici iz cijele Bosne i Hercegovine. Usvojen je izmijenjeni i dopunjeni statut Društva, izabrani su novi Upravni odbor i ostali organi Društva, čime su se ponovo stekli svi uslovi za rad Društva za zavarivanje u punom kapacitetu i na teritoriji čitave Bosne i Hercegovine. Trenutne aktivnosti DZBiH su u cilju sticanja statusa (akreditacije) Ovlaštenog nacionalnog tijela (ANB) i bar jednog Ovlaštenog tijela za obuku (ATB) na prostoru Bosne i Hercegovine.
